Kozlucka Raja

SUPRUGA FADILA BANJANOVIĆA BRACIKE: Živim od prijatelja koji mi daju novac. Bolje i to nego moliti nekog od Fadilovih stranačkih kolega da mi pomogne.

Prošlo je mjesec i po dana od smrti Fadila Banjanovića Bracike, velikog čovjeka i borca za povratak izbjeglih i raseljenih porodica u Podrinje. Dobio je i nadimak "Povratak" zbog toga što je prvi pokrenuo vraćanje ljudi u bošnjačka sela u sjeveroistočnoj Bosni. Jusići, Mahala, Hajvazi, Caparde prva su naselja u koja je Bracika još 1996. godine kročio, a za njim i mještani.

STRAH I PROBLEMI

U porodici Banjanović nevjerica, bol i tuga. Nikako se ne mogu pomiriti s činjenicom da Bracike više nema. S tugom za prerano preminulim Fadilom došli su strah i problemi. Njegova supruga Fadila za Slobodnu Bosnu kaže da Bracika iz sebe nije ostavio gotovo ništa što bi im moglo pomoći da nastave živjeti.„Do svoje smrti Fadil se brinuo o porodici, a sad je sav teret pao na mene. Nimalo mi nije lako. Fadil je živio, radio i umro za narod. Najmanje vremena provodio je s porodicom. Dolazio je kasno navečer kući s posla i tih nekoliko sati koje smo provodili zajedno bilo je nam je sve. Moje zdravlje trenutno je narušeno. Navečer ne mogu da spavam, jer se brinem kako ćemo dalje. Sin Ševko je bez posla, kćerka Šejla ide u srednju školu, a nemamo nikakva primanja“, kaže Fadila.

Na dženazi neumornog lidera povratka bilo je više od 5.000 ljudi. U prve safove gurao se skoro cijeli vrh političke i izvršne vlasti Federacije, kao i BiH, posebno rukovodstvo Bracikine partije, SDP-a, ali i čelnici SDA predvođeni Sulejmanom Tihićrm. Fadila kaže da su joj tada Zlatko Lagumdžija i Nermin Nikšić, premijer FBiH, dali jednokratnu novčanu pomoć i obećali podršku u svemu što joj bude potrebno kako porodica Banjanović makar u finansijskom dijelu ne bi osjetila Bracikinu smrt.

„Još nikakva pomoć nam nije stigla. Čekam da mi završe Fadilovu penziju i to bi nam u ovom trenutku bio jedini izvor primanja. Na dženazi su mi rekli da neće biti nikakvih problema i da će mi pomoći da zaposlim Ševku, da će obezbijediti stipendiju za kćerku Šejlu, te ubrzati primanje penzije. Evo prošlo je mjesec i po dana, a niko mi se od onih koji su obećavali „kule i gradove“nije javio. Ne želim nikog prozivati i napadati, ali Bracikine partijske kolege iz SDP-a na dženazi su mi rekli da ću vrlo brzo dobiti penziju, ali da im je na pravom mjestu Šejla i njena stipendija. Kazali su da tu stipendiju mora dobiti prije nego što krene u školu. Ja sam joj već otvorila žiro-račun, međutim još ništa nema od novca. Nena joj je dala 120 KM da kupi mjesečnu autobusku kartu do Zvornika. Fadil je cijeli svoj život posvetio SDP-u i do zadnjeg dana bio uz tu partiju, pa je logično da od njih prvo očekujem pomoć“, priča nam Fadila.

Na pitanje da li je u međuvremenu tražila pomoć od SDP-a, Fadila kaže da nije. Ističe da joj to ponos ne dozvoljava i da to neće ni učiniti.

„Trenutno živim od pomoći prijatelja iz Kozluka koji mi daju nešto novca. Više volim ovako živjeti nego nekog od Fadilovih stranačkih kolega moliti da mi pomogne. Obećali su mi pomoći i neka to ispune. Radije bih da nemam nego da nekog molim“, kaže Bracikina supruga.

Fadila kaže da ni sama ne zna kako se bori sa svim problemima. Pokušava ostati pribrana zbog svoje djece. Šejla je prvi razred Ekonomske škole i Fadila kaže da bi najviše voljela zapamtiti da ona završi školu i zaposli se. Njoj ne treba ništa više.